Hartefaktova mreža NEW, koja okuplja najznačajnije dramske pisce iz Evrope, pokrenula je akciju vidljivosti i solidarnosti sa ukrajinskim umetnicima, antiratnim aktivistima, koleginicama i kolegama koji, u ovom trenutku, proživljavaju tragediju ratnih razaranja, opsade, agresije i stradanja. Naša mreža je uspostavila kontankt izmedju kolega iz Evrope i naše patronke Nede Neždane, dramske književnice i njenog partnera, pisca i reditelja Oleksandra Mirošničenka/Oleksandra Vitera, koji se, u ovom trenutku, nakon izbeglištva iz Kijeva, a zatim i iz sela u okolini, nalaze u gradu Černovci, u kom im je pozorište pružilo sklonište i prostor za život i rad.Brojni ukrajinski umetnici se organizuju, pišu, prevode i objavljuju tekstove kojima govore o svom iskustvu i pozivaju kolege širom Evrope da im pomognu da budu vidljivi i da se njihovi glasovi čuju. Hartefakt i svi članovi mreže NEW prevode i objavljuju svedočanstva kao što je pismo Nede Neždane koje objavljujemo na evropskim jezicima (francuski, italijanski, španski, nemački).
Dragi prijatelji,
Hvala vam puno na podršci, veoma nam je važna. Dok sam živa, trudiću se da izrazim svoje iskrene misli, svoju zahvalnost za vreme koje smo proveli zajedno. Ja, moja porodica, moja mačka i moj pas smo živi. Jednu noć smo proveli u protivvazdušnom skloništu u Kijevu, drugu u podrumu i vrlo malo spavamo već tri noći. To je stanje većine ukrajinskih civila koji se kriju u skloništima i stanicama metroa. Tri bebe su već rođene u kijevskom metrou… Preselili smo se u selo, jer je ovde možda malo bezbednije nego u Kijevu. Već sam naučila da razlikujem po zvuku različite vrste neprijateljske ratne opreme koja preleće sa ciljem da nas ubije. Povremeno imamo internet i mobilnu komunikaciju. Trenutno imamo malo interneta, pa pišem. Zahvaljujem svima koji su ponudili pomoć i azil, ali još uvek nije sigurno da li bi bilo moguće da se krećemo po Ukrajini. Bezbednije je ostati u kući ili u skloništu, ali sada već cela Ukrajina i svako u njoj može biti napadnut.
Ono što osećam su ljutnja i bes. Kao da je čitava naša država zarobljena od strane terorista i manijakalnih ubica. Teško je opisati pakao u kojem se nalazimo, svi stanovnici Ukrajine, nebitno koje nacionalnosti, jezika, vere itd. Vlade Rusije i Belorusije, njihove vojske, čine sve da nas unište, sve nas. Na udaru je skoro cela Ukrajina, a posebno Kijev. Raketama, bombama, avionima, helikopterima, tenkovima, oklopnim vozilima, ali i podmetnutim igračkama i „pametnim“ telefonima napunjenim eksplozivom… ubica je desetine hiljada.
Rakete su pogodile stambene zgrade, dečije igralište, sirotište, dečiju bolnicu… Jedna od kuća koja je bombardovana u Kijevu nije daleko od moje, druga kuća je bila blizu porodilišta… Diverzione izviđačke ekipe sa mitraljezima su se raširile po Kijevu i ubijaju ljude na ulicama. Oko 200 ljudi je poginulo, a hiljade je povređeno, uključujući i decu. To je novi fašizam. Putin nije ništa bolji od Hitlera. I on koristi staljinističke metode. Lažima i sakrivanjem iza tudjih identiteta, Rusi su na primer probili jedan od kijevskih kontrolnih punktova.
Uništenje Ukrajine je od početka cilj Putina i njegovih pristalica. Stalno su lagali o nama: o našoj istoriji, o našoj dostojanstvenoj Revoluciji, o gradjanima koji su žele da budu deo EU, nazivajući ih nacistima, o okupaciji Krima i Donbasa, i evo i sada.
Ali naši su vojnici izuzetno hrabri. I obični ljudi širom Ukrajine stoje u redovima da se prijave za odbranu teritorije ili da daju krvi. Putinov Blickrig je propao. U ovim danima brojke ruskih gubitaka su sledeće: 29 aviona, 198 tenkova, više od 5000 mrtvih i oko 200 zarobljenika… Oni nisu očekivali tako žestok otpor, u pitanju je najveći gubitak koji je ruska vojska pretrpela u modernom vremenu. Ali Rusija je mnogo veća od Ukrajine…
Psihički nam je veoma teško, ali ne očajavamo. Skoro svi moji rođaci, kolege, prijatelji, poznanici, ostali su u Ukrajini i pružaju otpor koliko mogu – naoružavajući se, ili podržavajući vojnike na razne načine. Ovo je naša zemlja, a istina i pravda stoje uz nas. Mi nismo želeli da biramo pobedu ili smrt, ali to je sada naša realnost. Okupacija će značiti ubistva, mučenja i koncentracione logore. Toga, okupacije, plašim se više od svega. Ali sebi ne dopuštam da verujem da je moguća. I mislim da to važi za većinu ljudi u Ukrajini.
Ljutnja i bes pobeđuju strah.
Ne tražim pomoć u svoje ime, već pre svega za zaštitu naše zemlje. Ovaj rat nije počeo juče, već još u novembru 2013. godine, kada je Putin zabranio našoj zemlji ulazak u EU, a naši revolucionari, koji su bili za Evropu, bili ubijeni (demonstracije Euromajdana). Hibridni rat 2014. i današnji rat imaju za cilj, šire gledano, potpuno uništenje Ukrajine – to je upravo neonacizam, genocid nad ukrajinskim narodom. Sam Putin je eksplicitno rekao, citirajući vulgarnu pesmu, na konferenciji za novinare sa predsednikom Francuske da „želi da siluje mrtvu Ukrajinku u kovčegu”.
On i oni koji ga podržavaju, ne mrze samo nas, oni mrze ceo demokratski svet. Budite sigurni da, ukoliko unište nas, neće stati na tome, već će nastaviti da ratuju sa drugim zemljama. Narodi sveta su napravili strašnu grešku u tolerisanju ruske agresije protiv Čečenije, Moldavije, Gruzije, Sirije i Ukrajine. Ta nekažnjivost, ta ravnodušnost i ta prevlast finansijskih interesa nad zaustavljanjem ubistava i okupacija, su doveli do ovog rata.
Kada se ruska vojska približavala gruzijskoj prestonici 2008. godine, naš predsednik Juščenko je, zajedno sa ostalim predsednicima, došao u Tbilisi. Ali sada, na protiv, već na samom početku rata, skoro sve diplomate su Ukrajinu odmah napustile. Ne prozivam nikoga, ali ako vas interesuje koja su nam osećanja – to su bol i osećaj da smo sami u ovom paklu.
Potrebna nam je podrška.
Zahvalni smo što postoje sankcije, ali je to sasvim nedovoljno, jer time agresori nisu zaustavljeni. Potrebna nam je efikasnija pomoć. Moramo da ubedimo vlade da naprave zonu zabrane letova kako ruski avioni više ne bi mogli da nas napadaju. Takođe, potrebno je da ceo svet prekine ekonomske odnose sa agresorima, kako bi ih time oslabio.
Recite to svojim vladama.
I našim braniteljima je potrebna pomoć. Šaljem vam kontakt informacije za Fondaciju Come Back Alive gde možete poslati sredstva: [Patreon je ugasio svoj račun za međunarodne donacije; njihova fejsbuk stranica je facebook.com/backandalive]
Možete da objavljujete i delite ovakve tekstove, da organizujete javne umetničke akcije.
Kolege u Poljskoj su predložile čitanje moje drame kako bi prikupili novac za Ukrajinu. Moj kolega Oleksandar Viter i ja besplatno stavljamo na raspolaganje prava za sve oblike distribucije naših drama u bilo kom prevodu, možda i kao javna čitanja, ako time pomažemo da se skrene pažnja ljudi na istinu o ruskoj agresiji i da se prikupe sredstva za odbranu naše zemlje.
Verujem da bi se ovoj inicijativi pridružili i drugi ukrajinski dramski pisci. Među njima su predstave o Majdanu i ratu na engleskom, francuskom, turskom, poljskom i srpskom jeziku. Još uvek postoje neprevedene ukrajinske drame o ratu, uključujući antologije novih drama „Majdan pre i posle” i „Lavirint leda i vatre”. Mogu da pošaljem i ove tekstove. Ako budem imala internet mrežu i ako to fizički bude izvodljivo, odgovoriću vam na sva pitanja, i govoriti vašim medijima o tome šta se dešava u Ukrajini.
Još jednom vam hvala na podršci.
Želimo da preživimo, molim vas, pomozite Ukrajini.
S ljubavlju,
Neda Neždana