Umetnost i novac

Umetnost i novac

TEKST I REŽIJA: Freja Halberg 

IGRAJU:
Vanja Ejdus
Milica Stefanović

DIZAJN KOSTIMA: Maja Mirković

KOMPOZITOR: Anton Alfven

DIZAJN SVETLA: Nađa Vukorep

PREVOD SA ŠVEDSKOG: Nikola Pušičić i Vesna Stanišić

DRAMATURŠKA ASISTENTURA: Jana Milivojević

AUTOR FOTOGRAFIJA: Miša Obradović

VIZUELNI IDENTITET: Jana Oršolić

IZRADA KOSTIMA: Vesa Karanović i Gabrijela Knežević

FRIZURE I ŠMINKA: Marija Stošić

PRODUKCIJA: SWEETS / HARTEFAKT, 2025

PREMIJERA: 27. NOVEMBAR 2025, Hartefakt Kuća, Beograd 


* Ova predstava nastaje u partnerstvu između SWEETS / PotatoPotato (Švedska) i Hartefakta (Srbija), uz podršku Švedskog instituta.

REČ AUTORKE I REDITELJKE

Vodim pozorište u Stokholmu i svakog dana se susrećem sa paradoksom za koji umetnički svet najradije glumi da ne postoji: izuzetno intimnim odnosom između umetnosti i novca. Oni su nerazdvojni, a ipak deluju kao da žive u potpuno različitim sunčevim sistemima. Umetnost želi slobodu, iracionalnost, nepredvidljivost. Novac zahteva strukturu, kontrolu, merljivost. Ali u praksi nijedan umetnički proces ne može da opstane bez kapitala – baš kao što kapital bez umetničke imaginacije nema pravac, nema smisao, nema sposobnost da stvori budućnost. Ovo je pitanje koje je i bezvremeno i bez nacionalnih granica. Odnosi između stvaranja i preživljavanja, između želje i zavisnosti, izgledaju drugačije u svakom društvu, ali su uvek vođeni istim podzemnim strujama: moći, krivicom, kompromisima, čežnjom. To je drama koja se odvija tik ispod površine, bez obzira na jezik, valutu ili epohu.

Pokušala sam da produbim ovo pitanje kroz nemoguću ljubavnu priču. Za mene, napetost između umetnosti i novca nije nešto što se tiče samo institucija, organizacija ili infrastruktura – ona postoji u svakodnevnom životu svakog od nas. Svi mi živimo unutar nje. U tome kako dajemo prioritet, kako brojimo, kako pravimo kompromise, kako vrednujemo svoje vreme, svoju želju, svoja tela, svoj rad. Ekonomska logika i umetnička logika nisu spoljne sile; one sede u nama. Zato sam želela da napišem odnos u kojem te dve sile nisu metafore, već stvarna tela koja pokušavaju da se vole, iako ne govore istim jezikom. Par u kojem se moć premešta, u kojem je zavisnost obostrana, gde ponos i stid idu ruku pod ruku. Rad na ovoj predstavi sa srpskim glumicama, u istom periodu kada je zatvoreno nacionalno pozorište, učinio je pitanje hitnijim nego što sam mogla da zamislim. Ono što je počelo kao filozofsko istraživanje – egzistencijalni odnos između umetnosti i kapitala – iznenada se proširilo u praktičnu politiku. Našli smo se u situaciji u kojoj umetnički rad više nije ideja, već nešto što je ugroženo konkretno, materijalno, institucionalno. Probe u Beogradu dale su predstavi drugačiju težinu, kao da je stvarnost počela da odgovara.

Haljine koje je dizajnirala Maja Mirković nisu kostimi u tradicionalnom smislu – one su arhitektura, prepreke, alati, produžeci dve sile na sceni. One oblikuju pokret, zvuk, intimnost i konflikt. Tela unutar sistema. Sistemi unutar tela. „Umetnost i novac“ nije pamflet i nije rešenje. To je ispovest. Ljubavna priča između dve sile koje se istovremeno trebaju i uništavaju. Portret svih nas – kako pokušavamo da živimo, stvaramo i preživimo u svetu koji zahteva da se sve meri, vrednuje i prodaje, dok su najvažnije stvari koje imamo upravo one koje ne mogu da se izbroje. – Freja Halberg

O AUTORKI

Freja Halberg je švedska rediteljka i autorka koja ne piše drame, već ih komponuje. Njeni radovi nastaju tamo gde se izvedba susreće sa filozofijom i politikom — sirovo, emocionalno precizno i formalno neočekivano. Njeni komadi ne prate narativni luk, već ritam, prelom, ponavljanje. Ona ne piše za protagonistu, već za polifoniju. Ne za pouku, već za zajednički prostor. Ne za glas, već za hor.

Osnivačica je švedske kompanije PotatoPotato, vodi međunarodnu platformu SWEETS i upravlja KONTRÄR-om — scenom za radikalne predstave i performanse u Stokholmu čime već dve decenije ne samo da stvara nova autorska dela, već gradi uslove da ona uopšte mogu da postoje. Njeni performansi/predstave često počinju nečim jednostavnim — gomilom računa, venčanjem među strancima, davno zaboravljenim izvinjenjem — i razvijaju se u guste, apsurdne, ponekad razarajuće svetove koji su često duhoviti, ponekad brutalni, ali uvek iskreni.

Beogradskom premijerom u Hartefakt Kući započinje novu, međunarodnu fazu stvaralaštva.

KRITIKA

Pored zanimljivog rediteljskog koncepta, njen glavni umetnički kvalitet je odlična gluma Vanje Ejdus i Milice Stefanović. Ona je fino stilizovana, razvija blagu (auto)ironičnu distancu, matematički je precizna, postupci i replike glumica se besprekorno ušniravaju, nadovezuju jedne na druge, kao u muzičkoj ili koreografskoj partituri. 

Ivan Medenica, Radar

U predstavi postoji nešto neosporno beketovsko, što više proističe iz režije Freje Halberg nego iz samog teksta. Nakon što je, između ostalog, u četvoročasovnoj predstavi „Bråk“ („Svađa“) istraživala logiku i zadovoljstvo raspravljanja, u njenoj „Umetnosti i novcu“ donosi kondenzovaniji verbalni duel u kojem se apsurd ogleda u pogledima i gestovima, kao i u promišljeno stilizovanom jedenju jabuke.

Ana Hokanson, Dagens Nyheter. (Švedska)

„Art & Money“ je uzvišeno istraživanje neizbežnog odnosa između umetnosti i kapitala, egzistencijalno pozorište stanja u svom najboljem izdanju, koje osvetljava želju kapitala za nečim što se samo po sebi ne može kupiti novcem: kreativnošću.

Ilva Lagerkranc Spindler, Svenska Dagbladet (Sweden)

NAGRADE
/

FESTIVALI
/

Ima još

Bez buke od dva do šest

Jedna zgrada, dve žene, tri susreta, četvoro komšija i bezbroj pravila – pisanih i nepisanih, godinama uspostavljanih ili proizvoljnih, strogo poštovanih ili slobodno interpretiranih. „Bez buke od dva do šest“ maksima je po kojoj se živi ili životari ili preživljava.

Umetnost i novac

Nemoguća ljubavna priča između umetnosti i kapitala – predstava o usamljenosti, zavisnosti i tihoj okrutnosti potrebe za onim sa čim ne možeš da živiš švedske autorke i rediteljke Freje Halberg.

Njih više nema

Posle više od četiri godine umetničkog istraživačkog procesa, naša predstava „Njih više nema“ ispituje pitanje odgovornosti, zaborava i solidarnosti koristeći hibridnu pozorišnu formu. Autorski projekat reditelja Andreja Nosova nastao je prema tekstu Doruntine Bashe.

Sve dobre barbike

Komad prati mladu beskompromisnu devojku koja se vraća u rodni grad pred svoj trideseti rođendan nespremna da bilo kome prizna vlastiti neuspeh i razloge povratka, ali će kroz intenzivne susrete s porodicom i prijateljima biti prinuđena ne samo da se suoči sa tom ranom nego i sa brojnim ranama iz detinjstva.

Kako sam naučila da vozim

„Kako sam naučila da vozim“ Pole Vogel, tekst je koji mnogi nazivaju „Lolitom“ napisanom iz ženske perspektive – lika odrasle Malecke, koja se priseća svog detinjstva. Odnos dva lika, Malecke i njenog teče, pun je ambivalencija: ljubavi, nežnosti, radoznalosti, podučavanja, poverenja, formiranja autoriteta, grešaka, a posledično: probijanja granica, gruminga i povređivanja, sve do tačke samouništenja.

Klimaks

Autorski projekat Patrika Lazića i Dunje Matić inspirisan je istoimenim nagrađivanim i po mnogima najanksioznijem filmu Klimaks. Predstava prati grupu mladih glumaca veče pred premijeru, njihovo raspuštanje, uz alkohol i drogu, i postepeni gubitak kontrole koji otvara pitanja o posledicama korišćenja halucinogenih supstanci i ljudskoj destruktivnosti.

Pre nego što počnemo

U fokusu predstave je dilema da li umetnik ima pravo da govori o sistemskim, društvenim i individualnim oblicima diskriminacije i stigmatizacije marginalizovanih grupa u našem društvu, uprkos tome što sam ne pripada tim grupama.

Bilo bi šteta da biljke krepaju

Bilo bi šteta da biljke krepaju je ljubavna drama o paru koji odlučuje da prekine vezu. Bez suvišne sentimentalnosti i krupnih reči ova intimna priča kroz niz jednostavnih dijaloga pokreće mnoštvo egzistencijalnih pitanja.

Kratka istorija pljeskavica i druge priče

“Kratka istorija pljeskavica i druge priče” žanrovski je monodrama koju izvodi holandski glumac Simon Versnel, dugogodišnji član belgijske plesne pozorišne trupe “Peeping Tom”.

Naš sin

Radi se o preispitivanju granica prihvatanja i odbijanja. Nakon što se mladić autovao svojim roditeljima, oni pokušavaju da žive sa saznanjem da je njihov sin drugačiji.

Hipermnezija

Dokumentarno pozorište, jer je istovremeno uzbudljivo i uznemirujuće. Dokumentarne predstave koje sam gledala u proteklih nekoliko godina su na poseban način utjecale…

Radnici umiru pevajući

Tekst Olge Dimitrijević pitanje položaja radničke klase u današnjoj Srbiji uzima kao polazište, inspiraciju, povod, ali to nije tema, ili bar ne centralna, niti jedina tema…

Grebanje

Stvaralaštvo Tanje Šljivar je, na nekoliko nivoa, ozbiljno osveženje u novijoj dramskoj produkciji u regionu. Iako već neko vreme živi i studira u Beogradu…

Izopačeni

Tumačenje komada „Izopačeni“ u kontekstu diskriminacije u Srbiji danas je, u svakom smislu, pa i u umetničkom, veoma osetljiv zadatak…

Prst

U mnogim tradicionalnim kosovskim kućama, još uvek se dešava da žene nestalih u ratu i dalje žive sa muževljevom porodicom, iako je prošlo više od deset godina od rata. Pravo nad njihovim životima, koje je nekada pripadalo mužu, sada pripada njegovoj porodici.

Glad

Ova predstava traje predugo. Ova predstava nije predstava u tradicionalnom smislu reči. Ona nije pravljena da bi zabavila, nasmejala, pružila katarzu…

Mali mi je ovaj grob

„Pišem ovaj tekst dok gledam dnevne novine. U njima – jučerašnje vesti: dva nasmejana, vesela starca bezbrižno ulaze u zgradu Specijalnog suda u Beogradu…

Grobnica za Borisa Davidoviča

Grobnica za Borisa Davidoviča predstavlja jedno od najvažnijih i najcenjenijih književnih dela u istoriji Jugoslavije, a njeno prvobitno pojavljivanje je 1976. godine…

Šesti oktobar (priča o jednom letovanju)

Nastala prema komadu mlade autorke Tise Milić, uz dramaturškinju Biljanu Srbljanović kao saradnicu na tekstu, predstava tematizuje dvadesetogodišnjicu…

Verter: ili imaš nade, ili nade nemaš

Predstava Verter: ili imaš nade, ili nade nemaš, smeštena je u hotel „Bristol“. U vreme kada je izgrađen, ovaj hotel, bio je centar Savamale i pored zgrade Beogradske berze…

Šta je ona kriva nije ništa ona kriva

Kroz glumu 20 talentovanih tinejdžerki gledaoci sagledavaju bolne društvene okolnosti koje su se razvile u našoj zajednici, a čiji okidač je sve veći broj azilanata…

Ostaci

„Komad o nesrećnim i mrtvim ljudima. Oni pokušavaju da srede svoje intimne živote i međusobne odnose ispunjene ljubomorom, psihoaktivnim supstancama…

PERFORMANS – 48 sati budnosti

48 sati neprekidnog javnog čitanja stotina stranica teksta: ličnih ispovesti izbeglica i tekstova o izbegličkoj sudbini koji od antičkih do današnjih dana…

Julija

JuliJA“ predstavlja autorski projekat glumice i rediteljke Mirjane Karanović, u kome nam je, vodeći se ličnim motivima i savremenim društvenim problemima…

Balava

Balava predstavlja surovu analizu porodice i porodičnih uloga. Postavivši na scenu dve generacije ženskih likova, Dunja Matić postavlja važna pitanja o ulozi koju žena…

Intimnost

Nova produkcija Hartefakt fonda „Intimnost“, premijerno je izvedena juče  71. festivalu Dubrovačkih Ljetnjih igara.  Novi komad „Intimnost“, dramaturškinje Biljane Srbljanović…

Aveti

„Predstavu „Aveti“ spremali smo par meseci, ali je osećaj kao da na njoj radimo godinama. U prethodne tri godine, sa Andrejem Nosovim sarađivao sam na 4 predstave…

Ujka Vanja

U ovom savremenom čitanju „Ujka Vanje” potcrtana je Čehovljeva atmosfera vrućine i zapare – savršeno dobar izgovor za ne-delanje…

Stranac

Ovo je priča o nesreći, ali ne onoj koju prati zvuk sirena – o spoticanju i samoći, izazovu i iznenađenju, drugarima iz detinjstva i prvim ljubavima, razočarenjima i žurkama. Posvećena je svima onima koji su zamuckivali pred problemima, koji su se tražili, ali i skrivali u svoje ćoškove, prekrivajući glavu jasticuma dok traje svađa. Ovo je priča o svima nama, prikazana kroz osvežavajuću i autentičnu koreografiju koju izvodi sedam talentovanih igrača iz regiona.