Bez buke od dva do šest

Bez buke od dva do šest

TEKST: Sofija Dimitrijević

REŽIJA: Tara Mitrović

IGRAJU:
Anita Mančić, Iva Milanović, Milan Zarić, Marta Bogosavljević, Nađa Sekulić, Jovana Berić

DIZAJN KOSTIMA: Milena Kostić

SCENOGRAFIJA: Ivona Despotović

DIZAJN SVETLA: Nemanja Calić

DIZAJN ZVUKA: Nikola Erić

AUTOR FOTOGRAFIJA: Nebojša Babić

VIZUELNI IDENTITET: Marko Stojanović

PRODUKCIJA: HARTEFAKT, 2026

PREMIJERA: 05. MART 2026, Hartefakt Kuća, Beograd

*Predstava je realizovana u okviru projekta Program za lidere_ke u oblasti ljudskih prava (HRL) koji Hartefakt sprovodi uz finansijsku podršku Evropske unije. Za objavljeni sadržaj isključivo je odgovoran Hartefakt i on ne odražava nužno stavove Evropske unije.

REČ AUTORKE

Bez buke od dva do šest maksima je po kojoj se živi ili životari ili preživljava. Sve dok postoji pravilo na koje može da se osloni, čovek je bezbedan. Jednom prekršeno pravilo, izaziva nelagodu jer ako je moguće suprotstaviti se nečemu toliko važnom, moguće je i promeniti poredak. Mirjana je ceo svoj život tom poretku podredila: uzorna, a tvrda, poslušna a oštra, ova profesorka lingvistike živi kako nalaže red. Njen život menja dolazak Lane, naizgled provizorne i prevrtljive, mlade žene koja želi da bira svoju slobodu uprkos poretku koji tu reč ne prepoznaje. Lana i Mirjana se upoznaju i bučno sučeljavajući međusobne svetove, uveravaju nas da je isceljenje moguće, a let neophodan i dostižan. – Sofija Dimitrijević

REČ REDITELJKE

Jedna zgrada, dve žene, tri susreta, četvoro komšija i bezbroj pravila – pisanih i nepisanih, godinama uspostavljanih ili proizvoljnih, strogo poštovanih ili slobodno interpretiranih – početne su tačke u razvijanju našeg komada. ,,Bez buke od dva do šest” – osim što je diskretna izmena pravila Kućnog reda, kakva bi mogla biti dozvoljena svakome ko ovaj ,,zakon” (kao i druge) – sprovodi, ono je simbol čitavog niza pravila i pravila, koja glavna junakinja Mirjana bespogovorno poštuje otkad postoji. Sve dok ne pozove Lanu, devojku koju bi zakon i pravila trebalo da štite više nego što je to slučaj. ,,Bez buke od dva do šest” je priča o jednoj čitavog života sputanoj i sputavanoj Mirjani, i jednoj čitavog života borbenoj i prkosnoj Lani, o dve ekstremne i opozitne ženske sudbine koje se sastaju u jednom stanu jedne zgrade, jednom opresivnom mikrokosmosu, u kom se tokom nekoliko dana i nakon nekoliko odluka – jedna zahvaljujući drugoj, a uprkos svemu i svemu uprkos – zaceljuju, makar na trenutak.

,,Bez buke od dva do šest” je pokušaj da preispitivanjem pravila, samoće i usamljenosti, stida i straha, osvete i utehe – ohrabrimo i uverimo i sebe i vas da je promena uprkos svemu moguća, ukoliko postoji suštinska potreba za njom. ,,Bez buke od dva do šest” je pokušaj sublimacije svega u šta duboko verujem, a što mi deluje da zaboravljamo – u pomoć prijatelja, ma ko to bio, u isceljenje, ma šta za koga ono značilo. U – nikad nije kasno. Osim ako ne postane prekasno. Želim da prestanemo da dozvoljavamo sebi da postane prekasno. Želim da nas sve opomenem, i da nas, kao Lana Mirjanu – trgnem i zapitam – da li trpim? Zašto? Da li je to izbor ili navika? I šta ako zaslužujem bolje? – Tara Mitrović

O AUTORKAMA

Tara Mitrović (2002) apsolventkinja je Pozorišne i radio režije na Fakultetu dramskih umetnosti u Beogradu i jedna je od najistaknutijih autorki svoje generacije. Tokom studija podjednako posvećeno pristupa klasici i savremenom tekstu – režira Joneska i O’Nila, sa predstavom „Ana Kristi“ učestvuje na Sterijinom pozorju mladih, dok komad „ZEKE ili o skakačima“ zatvara Festival internacionalnog studentskog teatra (FIST) u Bitef teatru. Njene predstave i scenska čitanja izvođena su u UK Parobrod, Ateljeu 212 i Beogradskom dramskom pozorištu, a kao asistentkinja sarađuje sa Lenkom Udovički, Marijom Milenković i Sonjom Vukićević. Dobitnica je nagrade „Dr Hugo Klajn“ za najbolju studentkinju režije u svojoj generaciji, a njena diplomska predstava „Nezaboravak, potočnica, zmijske oči“ uvrštena je na redovni repertoar Srpskog narodnog pozorišta. Predstava „Bez buke od dva do šest“ njen je prvi autorski projekat, koji od 2024. godine razvija u okviru platforme Playground, u bliskoj saradnji sa Sofijom Dimitrijević.

Sofija Dimitrijević (2001) rođena je u Čačku, a svoj književni put započinje već sa petnaest godina, objavljivanjem romana „Tamo? I nazad?“, za koji dobija nagradu „Gašino pero“. Njeni dramski tekstovi ubrzo pronalaze put do pozorišta – komad „Rake“ postavljen je u Beogradskom dramskom pozorištu, „ZEKE ili o skakačima“ zatvara FIST u Bitef teatru, dok je „Projekat Ksenija“ izdvojen na konkursu Hartefakta za najbolji savremeni angažovani celovečernji dramski tekst. Kao dramaturškinja sarađuje sa Jugoslovenskim dramskim pozorištem, a njen rad obuhvata i scenarija za kratke filmove, među kojima se izdvajaju „Mrlje“, „Belezi“, „Daća“ i „U bedrima“. Dobitnica je nagrada „Josip Kulundžić“ i „Slobodan Selenić“, a kao saradnica u nastavi angažovana je na Katedri za dramaturgiju Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu. Od 2024. godine razvija novu, četvrtu saradnju sa Tarom Mitrović, uključujući rad u Rimu u okviru projekta Playground sa umetničkim timom Lacasadargilla.

KRITIKA

Tekst Sofije Dimitrijević „Bez buke od dva do šest” je vrlo zanimljiva, poetski obojena, intimna i porodična savremena drama, ali i drama zajednice, društvena drama. Bavi se pitanjima suočavanja sa smrću bližnjih, sa prazninom i čežnjom, sa beskrajnim mogućnostima slobode, ali i problemima otvorene seksualnosti i primitivizma sredine, vulgarnog zabadanja noseva u tuđe poslove, dokonosti koja stvara čisto zlo.

Ana Tasić, Politika

Dve glumice u odličnoj partnerskoj igri, delikatnim glumačkim sredstvima nalik pletenju najfinije čipke, razvijaju višeslojan odnos između ova dva lika, u kojem se ukrštaju nežnost i ženska solidarnost s besom uzrokovanim time što društveno privilegovani nikada neće moći u potpunosti da razumeju one druge. Kroz njihov odnos prelamaju se neki od glavnih motiva ovog izrazito višeslojnog teksta, u rasponu od otkrića da nikada do kraja ne može da se spozna Drugi, iako smo s njim proveli ceo život, do bahatosti i nasilja koje politički moćnici, kakav je bio i gospođin muž, sprovode nad socijalno podređenima, posebno ženama.

Ivan Medenica, Radar.rs

NAGRADE
/

FESTIVALI
/

Ima još

Bez buke od dva do šest

Jedna zgrada, dve žene, tri susreta, četvoro komšija i bezbroj pravila – pisanih i nepisanih, godinama uspostavljanih ili proizvoljnih, strogo poštovanih ili slobodno interpretiranih. „Bez buke od dva do šest“ maksima je po kojoj se živi ili životari ili preživljava.

Umetnost i novac

Nemoguća ljubavna priča između umetnosti i kapitala – predstava o usamljenosti, zavisnosti i tihoj okrutnosti potrebe za onim sa čim ne možeš da živiš švedske autorke i rediteljke Freje Halberg.

Njih više nema

Posle više od četiri godine umetničkog istraživačkog procesa, naša predstava „Njih više nema“ ispituje pitanje odgovornosti, zaborava i solidarnosti koristeći hibridnu pozorišnu formu. Autorski projekat reditelja Andreja Nosova nastao je prema tekstu Doruntine Bashe.

Sve dobre barbike

Komad prati mladu beskompromisnu devojku koja se vraća u rodni grad pred svoj trideseti rođendan nespremna da bilo kome prizna vlastiti neuspeh i razloge povratka, ali će kroz intenzivne susrete s porodicom i prijateljima biti prinuđena ne samo da se suoči sa tom ranom nego i sa brojnim ranama iz detinjstva.

Kako sam naučila da vozim

„Kako sam naučila da vozim“ Pole Vogel, tekst je koji mnogi nazivaju „Lolitom“ napisanom iz ženske perspektive – lika odrasle Malecke, koja se priseća svog detinjstva. Odnos dva lika, Malecke i njenog teče, pun je ambivalencija: ljubavi, nežnosti, radoznalosti, podučavanja, poverenja, formiranja autoriteta, grešaka, a posledično: probijanja granica, gruminga i povređivanja, sve do tačke samouništenja.

Klimaks

Autorski projekat Patrika Lazića i Dunje Matić inspirisan je istoimenim nagrađivanim i po mnogima najanksioznijem filmu Klimaks. Predstava prati grupu mladih glumaca veče pred premijeru, njihovo raspuštanje, uz alkohol i drogu, i postepeni gubitak kontrole koji otvara pitanja o posledicama korišćenja halucinogenih supstanci i ljudskoj destruktivnosti.

Pre nego što počnemo

U fokusu predstave je dilema da li umetnik ima pravo da govori o sistemskim, društvenim i individualnim oblicima diskriminacije i stigmatizacije marginalizovanih grupa u našem društvu, uprkos tome što sam ne pripada tim grupama.

Bilo bi šteta da biljke krepaju

Bilo bi šteta da biljke krepaju je ljubavna drama o paru koji odlučuje da prekine vezu. Bez suvišne sentimentalnosti i krupnih reči ova intimna priča kroz niz jednostavnih dijaloga pokreće mnoštvo egzistencijalnih pitanja.

Kratka istorija pljeskavica i druge priče

“Kratka istorija pljeskavica i druge priče” žanrovski je monodrama koju izvodi holandski glumac Simon Versnel, dugogodišnji član belgijske plesne pozorišne trupe “Peeping Tom”.

Naš sin

Radi se o preispitivanju granica prihvatanja i odbijanja. Nakon što se mladić autovao svojim roditeljima, oni pokušavaju da žive sa saznanjem da je njihov sin drugačiji.

Hipermnezija

Dokumentarno pozorište, jer je istovremeno uzbudljivo i uznemirujuće. Dokumentarne predstave koje sam gledala u proteklih nekoliko godina su na poseban način utjecale…

Radnici umiru pevajući

Tekst Olge Dimitrijević pitanje položaja radničke klase u današnjoj Srbiji uzima kao polazište, inspiraciju, povod, ali to nije tema, ili bar ne centralna, niti jedina tema…

Grebanje

Stvaralaštvo Tanje Šljivar je, na nekoliko nivoa, ozbiljno osveženje u novijoj dramskoj produkciji u regionu. Iako već neko vreme živi i studira u Beogradu…

Izopačeni

Tumačenje komada „Izopačeni“ u kontekstu diskriminacije u Srbiji danas je, u svakom smislu, pa i u umetničkom, veoma osetljiv zadatak…

Prst

U mnogim tradicionalnim kosovskim kućama, još uvek se dešava da žene nestalih u ratu i dalje žive sa muževljevom porodicom, iako je prošlo više od deset godina od rata. Pravo nad njihovim životima, koje je nekada pripadalo mužu, sada pripada njegovoj porodici.

Glad

Ova predstava traje predugo. Ova predstava nije predstava u tradicionalnom smislu reči. Ona nije pravljena da bi zabavila, nasmejala, pružila katarzu…

Mali mi je ovaj grob

„Pišem ovaj tekst dok gledam dnevne novine. U njima – jučerašnje vesti: dva nasmejana, vesela starca bezbrižno ulaze u zgradu Specijalnog suda u Beogradu…

Grobnica za Borisa Davidoviča

Grobnica za Borisa Davidoviča predstavlja jedno od najvažnijih i najcenjenijih književnih dela u istoriji Jugoslavije, a njeno prvobitno pojavljivanje je 1976. godine…

Šesti oktobar (priča o jednom letovanju)

Nastala prema komadu mlade autorke Tise Milić, uz dramaturškinju Biljanu Srbljanović kao saradnicu na tekstu, predstava tematizuje dvadesetogodišnjicu…

Verter: ili imaš nade, ili nade nemaš

Predstava Verter: ili imaš nade, ili nade nemaš, smeštena je u hotel „Bristol“. U vreme kada je izgrađen, ovaj hotel, bio je centar Savamale i pored zgrade Beogradske berze…

Šta je ona kriva nije ništa ona kriva

Kroz glumu 20 talentovanih tinejdžerki gledaoci sagledavaju bolne društvene okolnosti koje su se razvile u našoj zajednici, a čiji okidač je sve veći broj azilanata…

Ostaci

„Komad o nesrećnim i mrtvim ljudima. Oni pokušavaju da srede svoje intimne živote i međusobne odnose ispunjene ljubomorom, psihoaktivnim supstancama…

PERFORMANS – 48 sati budnosti

48 sati neprekidnog javnog čitanja stotina stranica teksta: ličnih ispovesti izbeglica i tekstova o izbegličkoj sudbini koji od antičkih do današnjih dana…

Julija

JuliJA“ predstavlja autorski projekat glumice i rediteljke Mirjane Karanović, u kome nam je, vodeći se ličnim motivima i savremenim društvenim problemima…

Balava

Balava predstavlja surovu analizu porodice i porodičnih uloga. Postavivši na scenu dve generacije ženskih likova, Dunja Matić postavlja važna pitanja o ulozi koju žena…

Intimnost

Nova produkcija Hartefakt fonda „Intimnost“, premijerno je izvedena juče  71. festivalu Dubrovačkih Ljetnjih igara.  Novi komad „Intimnost“, dramaturškinje Biljane Srbljanović…

Aveti

„Predstavu „Aveti“ spremali smo par meseci, ali je osećaj kao da na njoj radimo godinama. U prethodne tri godine, sa Andrejem Nosovim sarađivao sam na 4 predstave…

Ujka Vanja

U ovom savremenom čitanju „Ujka Vanje” potcrtana je Čehovljeva atmosfera vrućine i zapare – savršeno dobar izgovor za ne-delanje…

Stranac

Ovo je priča o nesreći, ali ne onoj koju prati zvuk sirena – o spoticanju i samoći, izazovu i iznenađenju, drugarima iz detinjstva i prvim ljubavima, razočarenjima i žurkama. Posvećena je svima onima koji su zamuckivali pred problemima, koji su se tražili, ali i skrivali u svoje ćoškove, prekrivajući glavu jasticuma dok traje svađa. Ovo je priča o svima nama, prikazana kroz osvežavajuću i autentičnu koreografiju koju izvodi sedam talentovanih igrača iz regiona.